Softver sistema ekrana osjetljiv na dodir može doći od originalnog proizvođača (kao što je ugrađeni operativni sistem u mobilnom telefonu), ili se može instalirati kasnije (kao što je dodavanje ekrana osjetljivog na dodir na tradicionalni PC). Softver bi trebao omogućiti dodirni ekran i kontrolor sistema da rade zajedno. Reći će operativnom sistemu proizvoda kako da raščlani informacije o događaju dodira iz kontrolora dodira. U PC sistemima aplikacija, većina operacija ekrana osjetljivog na dodir su poput miša. To čini dodirivanje određene pozicije na ekranu ekrana osjetljivog na dodir vrlo sličnim pritiskanju miša kontinuirano. U ugrađenom sistemu ugrađeni kontroler mora uporediti informacije koje se pojavljuju na ekranu sa lokacijom na kojoj se dodir prima.
Što se elektronskih proizvoda tiče, dizajn korisničkog interfejsa mora uzeti u obzir pet osjetila vida, sluha, okusa, mirisa i dodira korisnika, s jedne strane, a također razmotriti utjecaj potreba korisnika na uređaj ili sistem s druge strane. Trenutno, većina proizvoda koji su lansirani na tržištu odvajaju viziju i dodir korisnika.
Od jednostavnih dugmadi ili tastera na računarskim tastaturama, tastaturama za mobilne telefone, MP3 plejerima, kućanskim aparatima, pa čak i TV daljinskim upravljačima, do naprednih funkcija klika i listanja kao što su klizači za podešavanje glasnoće, kotačići za klizanje, i table za praćenje, izlazni položaj (to jest, Korisnički ulaz ili rezultat akcije manipulacije) potpuno se razlikuje od korisničkog ulaznog položaja. Ako može napraviti ulaz i izlaz, to jest, vizija i dodir su potpuno dosljedni, a ta dosljednost vida i dodira je prednost ekrana osjetljivog na dodir.
Iako većina ljudi koristi vid i sluh za interakciju sa računarima, u nekim slučajevima, dodir je najpotrebniji. Danas, kompjuterska tehnologija sve više prepoznaje ovo i počinje da usvaja haptičke tehnologije. Osjećaj dodira na grčkom znači "zgrabite ili dodirnite", što se odnosi na sposobnost uređaja da proizvodi izlaz koji se može osjetiti (umjesto da se vidi ili čuje). Taktilan izlaz je obično sila ili vibracija. Haptics se također može koristiti za poboljšanje vizualizacije podataka, omogućavanje korisnicima da prelistaju masivne količine podataka, te obezbede dodatni komunikacijski kanal.
Dvije važne primjene haptica su virtualna stvarnost i udaljena operacija. Iako se haptics koristi u kompjuterskim igrama po visokoj stopi, može se primijeniti i u oblasti industrijske kontrole. Na primjer, osjećaj dodira omogućava korisnicima da dodiruju i osjećaju objekte u dizajnu uz pomoć računala (CAD), kompjutorsko-aided manufacturing (CAM) i sličnim sistemima. Sonda može poslati digitalne povratne signale softveru za dizajn, a svi elektronski kontrolni i kočni sistemi mogu operateru pružiti stvarne povratne informacije, izbjegavajući tako težinu i složenost direktnih veza ili mehaničkih veza uz pomoć energije.
Možda je najjednostavniji primjer taktilan osjećaj kvaka, sličan kvaki za podešavanje radija. Opremljenjem motorne ili kočione jedinice ovakvom kvakom moguće je imati razne kočione uređaje, tvrdo kočenje, pa čak i elastično kočenje, a sve te funkcije mogu se mijenjati po potrebnoj.
