Režim uzajamne kapacitivnosti se također naziva transkapacitivnim modom, koji stvara kapacitet kroz spajanje susjednih elektroda. Kada se osjetilni prst približi liniji električnog polja od jedne elektrode do druge, osjeti se promjena međusobne kapacitivnosti, čime se detektuje položaj. Režim uzajamnog kapaciteta podržava višestruke tačke, ima veću propusnost svjetlosti, a također može poboljšati rezoluciju i anti-elektromagnetne smetnje. Tehnički princip režima uzajamne kapacitivnosti je da će većina provodljivih objekata generirati naboje kada su prilično blizu. U ovom trenutku, ako se drugi provodni objekt, kao što je prst, nalazi blizu prva dva provodna objekta, jer ljudsko tijelo apsorbira neki naboj, polje naboja (kapacitivnost) između dva provodna objekta će se promijeniti. Takozvana{1}}zajednička kapacitivnost se odnosi na kapacitivnost formiranu na presjeku horizontalne i vertikalne ITO elektrode na staklenoj površini. Metoda skeniranja međusobne kapacitivnosti je skeniranje promjene kapacitivnosti na svakoj raskrsnici kako bi se odredila pozicija dodirne točke. Kada se dodirne, utiče na spajanje susednih elektroda, čime se menja kapacitivnost na raskrsnici.
Metoda međusobnog skeniranja kapacitivnosti može otkriti vrijednost kapacitivnosti svake raskrsnice i promjenu kapacitivnosti nakon dodira, tako da je vrijeme skeniranja koje mu je potrebno relativno duže u poređenju sa metodom samostalnog-skeniranja kapacitivnosti. Treba skenirati i otkriti F podatke. Zaista može otkriti više-dodir.
U vezi sa samo-kapacitivnošću je prepoznavanje, praćenje i interakcija pokreta (Gestureinteraction), odnosno otkrivanje i razlikovanje ponašanja više-dodira, kao što je zumiranje, prevlačenje, rotiranje, itd. Metoda realizacije je tehnologija Axisintersect. Jedinica za detekciju oblika dijamanta je planirana na provodnom sloju, a provodni sloj je potreban za svaku osu. Uzmite oblik sa dvije-osi kao primjer. Kada detektuje ponašanje dodira, kontroler za detekciju skenira horizontalnu i vertikalnu osu. Horizontalne i vertikalne tačke detekcije koje proizvode kapacitivnu spregu imaće uzdižuće vrhove, a presek dve ose je tačka dodira.
U stvari, tehnologija kapacitivnog ekrana osjetljivog na dodir sa{0}}isprepletenom osovinom je tehnologija koja se koristi na dodirnoj ploči prijenosnog računara. Dodirni panel računara koristi nizove elektroda senzora X i Y ose da formira mrežu senzora. Kada je prst blizu dodirne table, mala količina naboja će se stvoriti između prsta i senzorske elektrode. U ovom trenutku, položaj objekta se može odrediti proračunom. Naravno, najveća razlika između touchpada i ekrana osjetljivog na dodir je ta što je prvi neproziran, a drugi providan.
Međutim, treba istaći da iako preplitanje osovina može realizirati funkciju prepoznavanja više-dodirnih pokreta, još uvijek je teško locirati ispravan položaj više-dodira. Jer kada skenirate u dvije ose, dvije dodirne točke će generirati dva valna vrha na X osi i F osi. Kada se sretnu, generiraće se 4 dodirne tačke. Dvije od njih su lažne dodirne tačke. Učinite sistem nesposobnim za ispravnu interpretaciju. Rješenje je povećanje ose kako bi se povećala pozicija i broj prepoznatljivih kontakata. Za svaku dodatnu osu može se identificirati još jedna točka (na primjer, 2 točke se mogu identificirati za 3 ose, a 3 tačke se mogu identificirati za 4 ose). Međutim, svaka dodatna os zahtijeva dodatni provodljivi sloj, što će povećati debljinu, težinu i cijenu dizajniranog ekrana osjetljivog na dodir, što nije potrebno za ekrane osjetljive na dodir čija su glavna primjena prenosivi proizvodi poput mobilnih telefona.
