Zbog uticaja tradicionalnih koncepata, interfejs čoveka{0}}mašine osetljiv na dodir dugo vremena nije bio cenjen od strane programera softvera, misleći da je to nisko-aktivnost samo da bi zadovoljila korisnike i da je nema praktične vrednosti. Jedini kriterij za procjenu kvaliteta aplikativnog softvera je da se vidi da li ima moćne funkcije i da li može nesmetano pomoći korisnicima da završe svoje zadatke. Poslednjih godina, sa brzim razvojem računarske hardverske tehnologije, tehnički pokazatelji performansi kao što su kapacitet računarske memorije, radna brzina i pouzdanost su značajno poboljšani, dok su troškovi proizvodnje računarskog hardvera naglo pali, a personalni računari su postali sve popularniji. . Nova generacija korisnika računara postavila je veće zahtjeve pred aplikativnim softverom u pogledu operativnosti i udobnosti rada softvera. Osim što očekuju da softver ima moćne funkcije, oni također očekuju da će aplikativni softver biti što efikasniji. Omogućite im opušteno, ugodno i{2}}osjećajno radno okruženje. Ovo pokazuje da je kvalitet interfejsa čoveka{3}}mašine postao veliki problem, a prijateljski dizajn interfejsa čoveka{4}}mašine je postao važan deo razvoja aplikativnog softvera.
(1) Stil interfejsa čoveka{1}}mašine
Stil interfejsa čovek{0}}mašine odnosi se na metod kontrole unosa na korisničkom interfejsu računarskog sistema. Stil dodirnog-screen man{2}}mašinskog interfejsa je prošao kroz sljedeće 4 generacije evolucije:
1) Komandni jezik. Prije pojave grafičkog displeja, miša,-radne stanice velike brzine i drugih tehnologija, jedini izvodljivi način rada čovjek-mašinskog interfejsa mogao je biti samo način rada komandi i upita. Komunikacija je bila u potpunosti u obliku teksta i završena kroz korisničke komande i korisničke odgovore na upite sistema. Ova metoda je fleksibilna za korištenje, pogodna za korisnike da pokažu svoju kreativnost i ima visoku radnu efikasnost za vješte korisnike, ali za opće korisnike je zahtjevna, sklona greškama-sklona, teška za učenje i ima slabo rukovanje greškama sposobnosti.
2) Opcije menija. U poređenju sa metodom komandne linije, ova metoda je manje sklona greškama-, može značajno skratiti vrijeme obuke korisnika, smanjiti broj pritisaka na tipke korisnika, može koristiti alat za upravljanje dijalozima i sposobnost rukovanja greškama je značajno poboljšana. Međutim, i dalje je zamoran za korištenje. Možda ima previše nivoa menija i komplikovanih opcija menija. Odabir se mora vršiti korak po korak, a brzina interakcije je prespora.
3) Prozorski{1}}sučelje za klik. Ovaj tip interfejsa se naziva i WIMP interfejs, odnosno prozori (Windows), ikone (I-cons), meniji (Menus) i indikatori (Pointing Device) čine radnu površinu (Desktop). Ova metoda može istovremeno prikazati različite vrste informacija, tako da korisnici mogu prelaziti između nekoliko radnih okruženja bez gubitka veze između nekoliko zadataka. Korisnici mogu lako obavljati kontrolne-tipke i dijaloške-zadatke ukucavati putem padajućeg-dolje menija, te uvoditi ikone, tehnologija dugmadi i trake za pomicanje značajno smanjuje unos tastature i nesumnjivo poboljšava interakciju efikasnost za korisnike koji nisu vešti u kucanju.
4) Upotreba prirodnog jezika. Prirodni jezik komunicira sa aplikativnim softverom i kombinuje tehnologiju interfejsa treće{1}}generacije sa konceptima hiperteksta i više- zadataka, omogućavajući korisnicima da obavljaju više zadataka u isto vreme (sa tačke gledišta korisnika). Daljim razvojem teksta, grafike, tehnologije prepoznavanja glasa i unosa, te daljim razvojem multimedijalne tehnologije u oblasti ljudskog-razvoja mašinskog interfejsa, prirodnog jezika-stila ljudskog- mašinski interfejsi će se brzo razvijati i na kraju postati praktični.

